Ako se dobro sjećam — a sjećanja znaju varati baš kad su najvažnija — ova priča ne počinje ni s kišom, ni s glasovirom. Počinje tamo gdje čovjek ostane sam sa sobom, pa sve tipke zvuče isto. Kiša je samo dala takt, a ostalo… ostalo je došlo iz nekog starog, prašnjavog ladičara u kojem držimo bitke koje nikad nismo priznali da smo izgubili.